Predstava „Veliki pad“ rađena je po motivima romana Petera Handkea, u režiji Ljubiše Ristića, a premijerno je izvedena 6. oktobra u pozorištu KPGT u Beogradu.
U sedamdesetominutnoj drami “Veliki pad” prikazan je jedan dan, od svitanja do mraka, kao i život starog glumca. On se uputio iz predgrađa grada u centar kako bi mu predsednik države uručio prestižnu nagradu. Šetajući od tačke A do tačke B, glumac najviše uočava otuđenost.
Na putu se susreće sa raznim ljudima, kako beskućnicima i imigrantima, tako i sa policajcima koji ga zaustavljaju zbog sumnje da je on terorista. Ulaskom u srce grada, glumac uočava baš tu otuđenost i nemarnost, kao i ljude koji su zaslepljeni „sjajem“ savremene tehnologije.
Takođe, glavni protagonista hoda kroz livade i šume gde se susreće sa plesom nimfi i vili koje izvode baletski spektakl na muziku vetra, kiše, zrikavaca, velegrada, dok nasumični prolaznici obitavaju na tehno livadama, hodaju i trče kroz tehno šume, što je i sam reditelj rekao.
Glavni lik, šetajući do svoje destinacije, u moralnoj je dilemi da li uopšte treba da primi nagradu za životno delo ili ne, a isto tako, opažajući život oko sebe, razmišlja i o svetu i vremenu u kom živimo.
Sam kraj ovog dramsko-baletskog i tehno performansa je rezervisan kao iskupljenje u kom prolaznici dolaze da bace uređaje koji su im „zamaglili“ mozak, menjajući ih za listove papira koji su nam još od davnina pružali najviše znanja i korisnih informacija.
Ne možemo, a da se ne osvrnemo na činjenicu da je Handke napisao izveštaj o stanju sveta kao autobiografiju pisca za kojeg je najveće priznanje najveći pad u svetu o kojem izveštava.
Zanimljiva činjenica jeste da je „Veliki pad“ roman o Nobelovoj nagradi koji je Handke napisao osam godina pre nego što ju je i sam dobio 2019. godine.
Ljubiša Ristić rekao je da je „Veliki pad“ „predstava koja je drama, ali i balet, ali najviše rejv“.
Roman „Veliki pad“ je šesti Handkeov naslov koji je KPGT predstavio za 25 godina. Izvodeći od devedesetih godina dela „Kaspar“, „Užas praznine“, „Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Drine i Morave“, „Kas preko Bodenskog jezera“ i „Psovanje publike“, KPGT je računao na Handkea kao kućnog pisca, budući da ga je najviše i najčešće igrao, uz Šekspira, Molijera i Dušana Jovanovića.
Glumci su di-džej Rada Đuričin, di-džej Tamara Milojković i di-džej Marko Topolovački, dok je Ivanka Lukateli majstor baleta, a Jelena Stoisavljević koreograf.