Izložba “Ona strana vode” autora Jenseits des Wassers otvorena je u galeriji Poodrum.
„Ujedinjene boje Indije“: Izložba fotografija Maje Vujošević
Tokom svog trajanja izložba će imati šest promena u okviru tri tematske celine/poglavlja. Drugo poglavlje izložbe „Sile navike“ počinje smostalnom prezentacijom radova Stefani Imbo (Stephanie Imbeau), a ova izložba u okviru izložbe nosi naziv SMENE (POVORKA). U drugom poglavlju izložbe zaroniće se u načine na koje je voda – u različitim kulturama, religijama i zajednicama – duboko oblikovala i uslovila svakodnevne rituale i ceremonije, te prenosila ljude i njihove priče kroz prostor i vreme. Ovaj segment se sastoji od dve samostalne izložbe, gde će se od 28. do 30. aprila, pa zatim od 9. do 11. maja, u čitavoj Galeriji Podroom prikazivati radovi Stefani Imbo, odnosno Marka Stojanovića, kao i centralnog dela ovog poglavlja izložbe pod nazivom „Ona strana vode: Sile navike“ koji se realizuje od 4. do 7. maja sa radovima Mariam Kalandarišvili, Marjam Katan i Rošanak Amini.
U susret finalnim danima izložbe treće poglavlje pod nazivom „Druga strana vode: Ostaci nade“ preplaviće Podroom od 12. do 14. maja radovima Dijane Barkero Perez, Marijane Radović, Ivana Markovića i Grupe Škart, koji se bave uticajima trenutne klimatske krize na svetska mora i reke, kao i ulogom vodnih resursa u oblikovanju skore budućnosti. Ono što će preplaviti prostor galerije tokom ova tri dana jeste upravo talog interakcija između čoveka i prirode, koje su zaprljale i zauvek izmenile svetske vode. A u okviru finisaža izložbe, od 16. do 19. maja, na izložbi će se naći radovi svih umetnika.
28 – 30. april | Smene (Povorka)
samostalna izložba Stefani Imbo
4 – 7. maj | Drugo poglavlje: Moći navike
Lukas Odahara, Mariam Kalandarišvili, Marko Stojanović, Marjam Katan, Rošanak Amini, Stefani Imbo
9 – 11. maj | 19. januar
samostalna izložba Marka Stojanovića
12 – 14. maj | Treće poglavlje: Ostaci nade
Diana Barkero Perez, Ivan Marković, Marijana Radović, Škart
16 – 19. maj | Dani zatvaranja
sa radovima svih umetnika
„Ona strana vode“ je kurirana grupna izložba umetnika koji svoje praktično delovanje zasnivaju na temama i opsežnim istraživanjima koje su u vezi sa politikom i poetikom vode. U fokusu ovog projekta – kao i mnogih ranijih radova uključenih umetnika – jesu načini na koje vodene površine definišu naše živote. Istorijski gledano, diskurse u vezi sa političkim nejednakostima i nedostacima, migracijama i razaranjima životne sredine, kao i trgovinom, kolonizacijom i imperijalizmom, uvek je oblikovala voda, koja je ujedno i mesto njihovog odigravanja.
U svakom kontekstu u kome voda postoji (kako političkom, tako i geografskom), značenje ovog najdragocenijeg elementa se drugačije tumači: bilo da govorimo o tradiciji ili mitologiji, trgovini ili sukobima, zaštiti životne sredine ili ekstraktivnim industrijama. Ovaj projekat se odvija u tri grada (Beogradu, Berlinu i Teheranu), čime ne samo da se povezuju Istok i Zapad i preplovljavaju ogromne vodene površine, već se povezuju i kustosi, kroz različite zemlje njihovog porekla.
Radovi umetnika mogu se podeliti u tri tematske kategorije: geo/politika, priča/pripovedanje, i životna sredina/okruženja, gde svaka od ovih kategorija predstavlja zasebno poglavlje. Svi radovi koji će biti prikazani u sklopu ove izložbe otvaraju istraživanje naracija koje se pletu oko postojećih i izmišljenih vodenih površina. U pitanju su naracije koje istovremeno oblikuju ideološke strukture i zajedničke prakse svakodnevice.
Izložba pristupa kustoskom postupku kao nečemu što je samo po sebi performativni čin, i koncipirana je na osnovu Heraklitove ideje da „ne možeš dva puta stati u istu reku“. Tokom trajanja svakog od izložbenih segmenata, menjaće se postavke i/ili umetnici čiji su radovi izloženi, sa idejom da se očuva fluidni karakter izložbe. Performativnost kustoskog pristupa takođe omogućava svakom od radova da gradi nove slojeve značenja, u odnosu na okruženje koje se neprekidno menja. Dok se prilagođava uokolo izloženim umetničkim delima, sukobljava se sa njima i nadopunjuje ih, svako izloženo delo takođe postaje i metafora za pojedinca u pejzažu koji se neprekidno menja.