Beogradsko dramsko pozorište je već decenijama jedan od glavnih sinonima za kulturu i pozorište u Srbiji. Ali scena koju dele najbolji glumci naše zemlje više neće biti samo u dobro poznatom zatvorenom prostoru BDP-a, već se premešta i na otvoreni. Pandemija je uticala i na to da se spuste zavese na pozorišnim scenama na neodređeno vreme, a ideja iza projekta BDP-a na otvorenom je da pozorište nastavi da živi istim ritmom kao do sada i pruži publici šansu da i dalje uživa u izvođenjima talentovanih dramskih umetnika.
Pod otvorenim nebom publika će moći da gleda omiljene komade, a sa namerom da se na taj način poštuju i pravila socijalnog distanciranja.
Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija uložiće 12,6 miliona dinara u izgradnju montažne letnje scene Beogradskog dramskog pozorišta.
Beogradsko dramsko pozorište osnovano je 1947. godine kada se isprva zvalo Gradsko pozorište, a prva predstava „Mladost otaca“ u režiji Petra S. Petrovića odigrana je 20. februara 1948. godine.
Od tada, pa do dan danas, važi za mesto na kom je zagarantovan kvalitetan sadržaj uz doajene domaćeg glumišta.
10 decembra, 2021
Mnogo puta ste prošli delom Knez Mihailove ulice gde se nalazi vaga koja govori, a iako ste možda protivnik merenja na javnom mestu, verovatno ste se zapitali kakvi su to ljudi koji bez stida staju na ovu spravu i ne haju da cela ulica čuje njihovu telesnu težinu.
Možda vas je interesovalo i ko je Beograđanin koji svako jutro tu dođe, rasklopi vagu i meri prolaznike. Reporter portala „Rebelgrade“ potražio je odgovor na ova pitanja, a usput čuo i niz drugih zanimljivosti… Ljubazan i pričljiv bradonja sa tužnim izrazom lica zove se Dušan, a prezime, kako kaže, nije važno, već je dovoljno reći samo: „Dule sa vage u Knezu“.
Pored nekadašnje robne kuće Nama ovaj čovek se druži sa vagom za merenje telesne težine od oktobra 2003. godine, od kada je povremeno uskakao kao zamena, a od avgusta 2014. skokodnevno. Iako su ranije bila bolja vremena, kako je zapazio, ljudi se češće mere, jer je zvuk koji izgovara telesnu težinu isključen.
-Shvatio sam da je skoro sve sramota, pa sam isključio ton. Niko još nije tražio da ga uključim. I od tada više ne stoji natpis „vaga koja govori“, već „digitalna vaga“ – priča Dušan. Merni limit je 150 kilograma, a upitali smo ga i ko je do sada bio najteži.
-Na rizik sam jednog krupnog čoveka pustio da se izmeri, vaga je istrpela, na displeju je ispisala 150 kilograma i 200 grama, što je maksimum koji može da prikaže – kaže Dušan. Koliko je gospodin koji se merio bio težak, zbog tehničkih ograničenja vage, ostala je nepoznanica. Ali, bilo je i mnogo težih „slučajeve“.
-Rizikovao sam još nekoliko puta dopuštajući da izuzetno krupni ljudi stanu na vagu. I oni su bili mnogo teži od 150 kilograma, jer je u takvim situacijama vaga umesto trocifrenu brojku s tri decimale pokazivala crtice. Pojedini su se uvredili kada sam im kazao da treba da se izmere na stočnoj vagi. Nisam mislio ništa loše, taman posla, samo se tako zove vaga koja meri više od 150 kilograma – objašnjava Dušan. Kaže da se na ovoj njegovoj vagi mnogo više mere muškarci, a žene je iz određenih razloga zaobilaze u širokom luku.
-Razumem one krupnije dame, ali ne znam zašto one vitke izbegavaju. Mislim da je to sujeta, ne žele da im se ukaže trenutno stanje, odnosno realna težina. Kada žena vidi crvenu brojku na displeju, zna da mora da menja način života, ishranu, a to najčešće ne želi. Ja im neretko i preporučim određenu dijetu, šapnem da niko drugi ne čuje, bar sam o režimima ishrane i dijetama puno naučio. Ona koja je poslušala moje savete, nije se pokajala, naprotiv. Skoro svi koji stanu na ovu digitalnu vagu i nisu zadovoljni svojom težinom, kažu: „E, moram na dijetu“ i većina održi datu reč. Da su se izmerili na kućnoj vagi, ne bi se odlučili da oslabe, jer ova velika vaga drugačije psihološki utiče nego obična – objašnjava Dušan. Ukazuje da kućne vage često prikazuju pogrešnu težinu, jer su parketi i pločice uglavnom malo krivi. Ističe da mu je drago kada se posle nekoliko dana pojave oni koji su smršali. Opet ponavlja da niko ne treba da se boji njegove vage, jer je odavno – zanemela.
-Ranije je ortak sa kojim radim, zbog reklame pojačao ton vage, da što glasnije izgovori telesnu težinu. Tako je vaga sporim i isprekidanim glasom, na primer, izgovarala: „Vaša telesna težina je 102 kilograma i 250 grama“. I to svi čuju, pa je skoro svaka mušterija molila da isključimo ton, da ne mora cela Knez Mihailova da čuje njihovu kilažu. Stoga je drugar pre devet godina isključio ton. Od tada je retko kome falilo da vaga „razglasi težinu“ – priča Dušan. Međutim, iznenađen je što i danas mnogi prolaznici prokomentarišu: „To je ona vaga koja govori“.
-Ne mogu da verujem da i posle toliko godina nisu primetili da je ton isključen – kaže Dušan. Žali se da najmanje posla ima zimi, jer je hladno. Dok razgovaramo sa njim, ljudi dolaze, mere se, ali ne pristaju da se fotografišu, stid ih je zbog težine, a on tačno zna koliko treba oduzeti od prikazane brojke, jer nepogrešivo ošacuje težinu jakne, farmerki i obuće.
-Najteže je kada pada kiša, jer se izađe sa vagom na ulici, a retko ko se meri, pa ispadne da sam, kako naš narod kaže, klao vola zbog kilo mesa – konstatuje Dušan. Dodaje da se osim naših ljudi, mere i stranci, turisti, a posebno migranti, verovatno da vide koliko su oslabili na putu seobe. Osim što voli da vidi kada su ljudi zadovoljni svojom težinom, obožava sliku, prizor srećnih prolaznika koji se grle, ljube, smeju, šetaju decu i kučiće…
Kada se pomene malo dalja prošlost Beograda, „Dušan sa vage u Knezu“ kaže da se vaga za merenje na ulici pojavila još pedesetih godina. Prvo na okretnici autobusa i trolejbusa kod kafane Park, tamo gde je sada TC Rajićeva, a onda i kod Studentskog parka.
Projekat „Izložba“ poziva mlade dizajnere i kreativce da se prijave na besplatno predavanje, kao i da učestvuju na digitalnoj izložbi „DIMGD21“.
Ideja samog projekta jeste kreiranje zajednice i digitalnog prostora na kome će mladi dizajneri i kreativci moći da izlože svoje radove i predstave se opštoj i stručnoj javnosti.
„Želimo da osnažimo mlade i talentovane kreativce da dele svoje radove sa drugima, da se udružuju, kreiraju sadržaje i proširuju svoje umetničke i komercijalne kapacitete“, naveo je organizator.
Projekat se sastoji iz dve celine online događaja i digitalne izložbe.
U okviru online događaja će tri mlada dizajnera odgovarati na pitanja učesnika, podeliti svoja iskustva i način rada. Tom prilikom će svi učesnici, budući dizajneri, moći da saznaju sve što ih interesuje o toj karijeri.
Online događaj održava se 11. decembra putem Zoom platforme i potpuno je besplatan.
Svi učesnici, u okviru izložbe, imaju priliku da predstave svoje radove u okviru dve kategorije: slobodna tema i komercijalni rad. Radove mogu priajviti putem sajta izlozba.rs u odeljku „prijava“. Konkurs je otvoren do 10. januara.
Mišelinov gastronomski vodič (Michelin Guide) u Srbiji je predstavljen 7. decembra, a okupio je 14 restorana iz Beograda. Raspon kuhinja je raznolik, od klasičnih autentičnih do modernih i kreativnih.
Iz Mišelina navode da je geografska lokacija između Istoka i Zapada i bogatstvo razmene kroz istoriju, kao i višestruka kuhinja u Srbiji stvorila snažnu i raznoliku kulturu u kojoj obiluju turski, mađarski i uticaji ostalih zemalja sa Balkana.
Srbija je prepuna plodne i bogate zemlje i samim tim pruža visokokvalitetnu selekciju namirnica tokom cele godine, što hrane, što pića, a naročito se ističu vina. Dolazak Mišelina na srpsko tržište privući će posetioce da kroz srpsku kuhinju nauče više o našoj zemlji.
Srpski predeo pruža prelep asortiman visokokvalitetnih proizvoda tokom cele godine – a Srbija je kroz vekove bila poznata i po vinogradarstvu. Rezultat je kulinarska scena koja je živa, popularna i dostupna svima.
U Mišelinovom vodiču, nagradu „Bib Gourmand“ dobio je restoran Iva Nova balkanska kuhinja koji je opisan kao „prijateljski i komšijski kafe-restoran modernog izgleda u kom gurmani mogu uživati u tradicionalnim, zdravim balkanskim receptima koji su suptilno prefinjeni“.
Priznanje „Bib Gourmand“ dobijaju restorani vrhunskog gastronomskog kvaliteta i koji nude odličnu vrednost za uloženi novac.
Istakao se još jedan restoran i to zbog svoje posvećenosti održivosti. Bela Reka je vlasnički salaš koji se nalazi na Homoljskim planinama, nudi impozantan izbor domaćih sireva i mesa koje služe vinima sa njihovog imanja. Cilj istoimenog restorana, koji se nalazi u Beogradu, jeste promocija lokalnih proizvođača i očuvanje tradicionalne srpske kuhinje i srpskog identiteta.
Restorani preporučeni od Mišelinovih inspektora: Comunale Cafè e Cucina, Ebisu, Enso, Gušti mora, Homa, JaM, Langouste, Legat 1903, Magellan, Mezestoran Dvorište, Salon 1905, The Square.
Spisak svih lokacija koje je Mišelin odabrao možete pronaći na njihovoj aplikaciji.
Termin konceptualna radnja (concept store) kod nas ne postoji dugo, ali je postao sinonim za mesto gde se prepliću različiti bredovi, sa različitim ponudama, a može se pronaći od svega po nešto. Sve se uglavnom svodi na modu i trendove manjih proizvođača koji stvaraju kvalitetan proizvod.
Krajem devedesetih godina u Evropi nastao je ovaj termin koji obuhvata prodavnicu koja je namenjena načinu života i određenoj vrsti ukusa. U koncept radnjama nećete naći odvojena odeljenja, na primer, garderoba ili nameštaj, već će biti od svega po malo, ali kvalitetno i odabrano.
Šta odvaja koncept od tržnog centra? U koncept radnjama možete naći sve, od igle do lokomotive, figurativno rečeno. Te prostorije ne moraju nužno da budu samo prodajnog tipa, već se mogu organizovati kokteli, žurke, bračevi, izložbe i bilo koja druga vrsta okupljanja. Poenta je da koncept radnja u svojoj ponudi može imati apsolutno bilo šta, sve dok prati određenu temu.
Ako se vratimo koju deceniju, prvu konceptualnu radnju „Corso Como 10“ mogli ste da pronađete na ulicama Milana koju je otvorila Frančeska Sozani. Nakon pet godina, u Parizu je osvanula slična radnja „Colette“, zatim je otvoren „Quartier 206“ u Berlinu. Najpoznatija koncept radnja u Londonu je „Dover Street Market“, koji vodi glavna dizajnerka „Comme de Garcons“ Rei Kavakubo.
Prva konceptualna radnja u Srbiji, odnosno u Beogradu jeste Supermarket. Kako je osnovan jedan, tako su mnogi uvideli prednosti koncept radnji, te se sada na ulicama glavnog grada i širom Srbije mogu videti radnje ovakvog tipa.
Preporučujemo vam nekoliko koncept prodavnica koje morate da posetite u Beogradu: Supermarket Concept Store, Concept Store, P1 Concept Store, Jane Doe Concept Store, ONE Concept Store, Koncept 45, Pokret Concept Store, Open Concept Store, Makadam Concept Store, Lovely Multi-brand Concept Store, NANNA Concept Store, Gradstor.
Prosečan čovek za života pogleda oko 5.000 filmskih ostvarenja, odnosno ispred ekrana provede 78.000 sati. U te sate ne spadaju samo igrani filmovi koje većinom svi gledamo, već i animirani.
Šta se dešava sa animiranim filmovima i zbog čega provodimo toliko vremena gledajući ih?
Vraćate se sa posla i razmišljate šta ćete raditi da „danete dušom“, ali vam se ne izlazi napolje. Umorni ste i krećete u potragu za nečim zabavnim, ali ne napornim. Šta je bolje od animiranog filma…
Spisak razloga, zašto odrasli vole animirane filmove, je podugačak.
Animirani filmovi imaju tu moć da nas hipnotišu i vrate u detinjstvo, dobro napisani likovi i njihova pozadinska priča nam održavaju pažnju, likovi koji su heroji, pa ko ih ne voli?
Jedan od razloga jeste neograničena mašta, može da se desi bilo šta i ne mora da ima logiku. Tu je još i činjenica da postoje dobri i loši likovi od kojih učimo o životnim vrednostima, šta je ispravno, a šta ne.
Pejzaži mnoštvo boja i raznoliki krajolici nas teleportuju u neke lepše svetove i prikazuju nam alternativne univerzume koji nam pale vijuge i podstiču kreativnost.
Kao poslednji razlog možemo navesti crni humor, koji je prava poslastica za odrasle. Nekada skriven, nekada očigledan, crni humor našao je svoje mesto u animaciji baš iz razloga što crtaće ne gledaju samo deca.
Pogledajte naše predloge i uplovite u svet mašte.
Raja i poslednji zmaj
Duša
Kako da dresirate svog zmaja
Voli
Spajdermen: Novi svet
Klaus
Neviđeni
Ralf
U mojoj glavi
Grad heroja
Koko
Šrek
Mali princ
U potrazi za Dori
Koralina
Do neba
Mućkalica
Nagrada „Veruj u sebe“ u okviru Beogradskog festivala igre (BFI), za mlade talentovane baletske umetnike, otišla je u ruke Leni Ćulibrk.
Mladoj balerini ovo priznanje uručeno je u Nacionalno fondaciji za igru. Tom prilikom direktorka ove ustanove Aja Jung, koja je istovremeno i osnivač, direktor i selektor Beogradskog festivala igre, navela je da se predstavom iz Nemačke „Šuplje kosti“ italijanskog koreografa Jakopa Godanija 4. i 5. decembra u Operi i teatru Madlenianum završilo novo izdanje festivala.
-Drezden Frankfurt kompanija igre je konačno stigla u Beograd posle pet odlaganja da sa tim komadom zatvori objedinjenu 17. i 18. ediciju. Na taj način smo publici zapravo isporučili sve planirane i obećane predstave. Ali, ostao je još jedan divan projekat – „Veruj u sebe“ koji realizujemo sa prijateljem festivala Erste bankom – rekla je Aja Jung.
Mlada nada baletske umetnosti, laureat ove nagrade Lena Ćulibrk se zahvalila na nagradi i kazala da u budućnosti sebe vidi u ulogama Žizele u istoimenom baletu Adolfa Adama, kao i Svanilde iz baleta „Кopelija“ Lea Daliba.
Lena Ćulibrk je polaznica Baletske škole „Lujo Davičo“, a u Nacionalnoj fondaciji za igru Aje Jung pohađa časove kod baletskih pedagoga Marije Janković i Jovana Veselinovića, prvaka baleta u Narodnom pozorištu Beograda.